Argentina: 35 godina od državnog udara

Širom Argentine održane su brojne manifestacije povodom obeležavanja 35 godina od državnog udara, koji se dogodio 24. marta 1976. godine. Jedna od poznatih rečenica, koja objedinjuje sve događaje koji su se desili, bila je ona koju je tokom suđenja vojnim huntama izrekao državni tužilac Strasera: „Nikada više.“:

Señores jueces: quiero renunciar expresamente a toda pretensión de originalidad para cerrar esta requisitoria. Quiero utilizar una frase que no me pertenece, porque pertenece ya a todo el pueblo argentino. Señores jueces: ¡nunca más!

Gospodo sudije, želim izričito da se odreknem svake pretenzije da budem originalan u zaključnoj reči ove optužbe. Želim da upotrebim jedan izraz koji ne pripada meni, već pripada čitavom argentinskom narodu. Gospodo sudije: nikada više!

Kada se 2006. godine proglasio nacionalni praznik, bilo je velikih polemika jer reč praznik asocira na proslavu. Dejvid Rej11 u svom blogu komentariše na ovu temu:

Lo que va en contra de toda norma del castellano y, asimismo, del sentido común, es que se erija como feriado (repito, “día festivo”) una jornada cuyo saldo histórico sea, supuestamente (según los mismos impulsores), para lamentar, repudiar, marchar, atacar, denostar… El claro ejemplo de esto lo resume el “feriado” del 24 de Marzo.

Ono što je nasuport čitavoj normi kastiljanskog i, samim tim, zdravom razumu, jeste što se jedan takav dan čiji je istorijski bilans, navodno prema rečima samih pokretača manifestacije, za žaljenje, osudu, proteste, napade, uvredu… Jasan primer toga nalazi se u „prazniku“ 24. marta.

Kada je bivši predsednik Nestor Kiršner predstavio projekat, bilo je mnogo otpora da se prizna zakonom. O tome obaveštava blog Luisa Maria Mariana:

Varias organizaciones defensoras de los derechos humanos, habían planteado su resistencia porque consideraban que “feriado” es sinónimo de día festivo y en cuando al golpe militar, hay que recordarlo con “dolor, reflexión y lucha”.

Brojne organizacije za odbranu ljudskih prava su iskazale svoje protivljenje jer su smatrale da je reč „praznik“ sinonim za dan proslavljanja, a kada je u pitanju državni udar, treba ga se sećati sa „bolom, razmišljanjem i borbom“.

Takođe, Ruben Kotler je 2006. podelio svoju reakciju na tadašnji praznik, skoro propisan zakonom:

Cuando la semana pasada el gobierno nacional decretó que el 24 se convertiría en un día feriado, cierto escalofrío recorrió mi cuerpo.

Kada je prošle nedelje nacionalna vlada propisala da se 24. pretvori u praznični dan, telom su mi prošli žmarci.

Majke sa Plasa de Majo - fotografija: Laura Šnajder

Već je prošlo pet godina od donošenja odluke o prazniku, a posle četvrtka, 24. marta, praznik se spojio sa petkom kao dugačak vikend, što je ponovo izazvalo polemike. Bloger Tukumano in London iznosi mišljenje:

Esta fecha que debería recordarnos lo que “nunca más debería pasar en Argentina”, hoy se ve totalmente desdibujado con un fin de semana largo no laboral para favorecer el turismo.

Ovaj datum koji bi trebalo da nas podseća na nešto „što nikada više ne bi smelo da se dogodi u Argentini“, danas se predstavlja drugačije, kao produženi neradni vikend u korist poboljšanja turizma.

Međutim, ne dele svi blogeri isto mišljenje. Agustina Trinidad nam u svom blogu kaže:

Hoy para muchos es un día que nadie puede olvidar y que cada persona que nace se va enterar, porque como me dijo ayer alguien, “Quien olvida su memoria, esta condenado a repetirla”

Danas je za mnoge dan koji niko ne može da zaboravi i za koji će svaka nova osoba saznati, jer kako mi je neko juče rekao: „Onaj ko zaboravi svoje sećanje, osuđen je da ga ponovi.“

Isti je slučaj i sa Marijom Klaudijom Kambi koja u svom blogu pripoveda priču o Manuelu, sinu jednog od nestalih, i koji je uspeo da povrati svoj pravi identitet:

Es día de reflexionar sobre la Memoria, la Verdad y la Justicia, sobre las historias épicas y sobre la grandeza de las historias mínimas, individuales.

Ovo je dan za razmišljanje o Sećanju, Istini i Pravdi, o epskim pričama i o veličini malih, ličnih priča.

Brojni građani su se okupili u Buenos Ajresu i na različite načine su obeležil sećanje na ovaj dan. To može da se vidi na fotografijama Esekiela Kopela, Aleha Koste i Patrisia Marfija na Demotiksu. Ali izvan glavnog grada su se takođe organizovali razni događaji, kao što je slučaj sa gradom Rosario. Tamo se na šetalištu Skalabrini Ortis, uz prisustvo guvernera provincije Santa Fe i gradonačelnika grada Rosario, održalo tradicionalno sađenje drveća sa jednom delegacijom Majki sa Plasa de Majo.

Praznik 24. marta. Sađenje drveća - fotografija: Laura Šnajder

Posle podne se uz prisustvo velikog broja ljudi održala šetnja koje je krenula od Trga San Martin, ispred Muzeja sećanja, i išla je do Spomenika nacionalne zastave. Bile su tu brojne grupacije različitih generacija, onih koji su živeli u vreme argentinske vojne diktature i onih koji o tome znaju jedino putem knjiga istorije Argentine.

Šetnja u gradu Rosario - fotografija: Laura Šnajder

Započnite razgovor

Molimo Vas da se Prijavite se »

Pravila korišćenja

  • Svi komentari se pregledaju. Pošaljite komentar samo jednom jer bi u suprotnom mogao biti prepoznat kao spam.
  • Molimo Vas da se prema drugima odnosite sa poštovanjem. Komentari koji sadrže govor mržnje, nepristojne izreke i lične uvrede neće biti objavljeni.