Arapski svet: Rasizam i kontroverze oko slatkiša „Robovska glava“

Da li smo mi – Arapi – rasisti? Zaista je teško reći. Neki mogu da tvrde da je rasizam protiv naše religije i da ljudi nikada nisu diskriminisani zbog svoje boje kože. S druge strane, drugi mali aspekti naših života mogu dokazati da jesmo rasisti. Izgleda da je normalno, na primer, da se ismevaju ljudi crne rase [Ar] u bioskopu, pa čak i nazvati slatkiš “Robovska glava” zbog svoje boje.

Jordanski bloger Roba Al-Assi, pisao je o nazivu čokoladnog maršmeloa u tom delu sveta.

Znam da reč “rob” ni u kom slučaju nema iste implikacije u arapskom kao što je to slučaj u engleskom jeziku. Međutim, ništa manje me ne “uveseljava” ni čokoladni maršmelou po imenu “Ras ilabed”, koje bukvalno znači “glava roba”.

Čini se da proizvođači slatkiša imaju isti osećaj kao Roba. Hussein Wehbe pisao je u svom blogu o kompaniji Ghandour, jednom od proizvođača slatkiša koji je odlučio da promeni ime proizvoda.

في خطوة تتلاقى مع مواجهة التمييز العنصري المتفشي في لبنان، قامت شركة غندور بتحويل اسم أحد منتوجاتها الّذي يعدّ من الأكثر شعبية “رأس العبد” الى “طربوش غندور”. ف”المشترى” اللّذيذ الّذي يحمل رأساً أسود كان يسمّى رأس العبد بسبب لونه، ما كان يشكّل شكلاً من أشكال العنصريّة حتّى في أبسط الأمور الحياتية في لبنان.
U korak koji se uklapa u borbi protiv rasizma u Libanu, Ghandour je odlučio da preimenuje jedan od svojih najpopularnijih proizvoda, “Ras El Abed” ili “Robovska glava” i nazove ga “Tarboush Ghandour” ili “Ghandourov šešir”. Slatkiš koji izgleda kao mrka ili crna glava, nazvan je “robovska glava” zbog svoje boje, što je smatrano kao nekom vrstom rasizma, čak i kada je u pitanju taj mali detalj libanskog života.

Sambo, novo ime slatkiša “Robovska glava”. Fotografisao Flickr nalog Roba Al-Assi pod licencom Creative Commons Attribution-NonCommercial-ShareAlike 2.0 Generic (CC BY-NC-SA 2.0)

Drugi proizvođač istog slatkiša je takođe promenio ime svog proizvoda. Ali, Roba Al-Assi smatra da su novo ime i ambalaža još više rasistički.

Sambo, moj omiljeni proizvođač slatkiša “ras il abed”, nedavno je promenio ime tog brenda. Iako sam veoma zadovoljan dostignućima u higijeni, neverovatno je da je novo ime nekako postalo još više rasistički.
Znam da mi Arapi gledamo na rasizam sa rezervom, ali da li bi ovo trebalo biti u redu u ovom danu i godini? Pored toga što sam neosetljiv, mislim da to daje užasno pogrešnu poruku za gomilu dece koji uživaju u ovoj poslastici.
Kažem … zadržite ime, ali uklonite rasističke slike.

Libanski bloger, Farfahinne, deli priču o novinaru “Khaled Sagheya”, koji je ovde pisao o tome kako su crnu ženu, koja im je prodavala igračke i majice sa Diznijevim crtanim likovima i Štrumfovima, zvali “ropkinja”.

كانت صاحبة الدكّان تحمل جنسيّة سودانيّة على الأرجح، وكانت بشرتها سوداء. وهكذا كان أبناؤها أيضاً. أمّا زوجها، فلبنانيٌّ من مدينة طرابلس. وفي الواقع، لم يكن الدكان ومنتجاته وحدها ما سحرنا، لكن أيضاً العائلة نفسها التي بدا كل أفرادها جميلين ولذيذين. لقد أحببنا الدكان، وأحببنا أصحابه. لكنّنا لم نحفظ اسمه، ولا اسم أحد من العائلة التي تملكه. كنّا نغادر المنزل كلّما ادّخرنا بعض الفلوس، وإن سُئلنا: «إلى أين؟»، أجبنا: «عند العبدة». وحين نعود إلى المنزل بـ«حرتوقة» صغيرة، ونُسأل من أين اشتريناها، كنّا نقول: «من عند العبدة».
وكانت «العبدة» تحبّنا أيضاً. تنظر إلينا، نحن الذين لم نبلغ العاشرة بعد، وتقول: «هيدول زبوناتي». لم أشعر وقتها بأنّ ثمّة ما هو خاطئ في تسميتي لصاحبة الدكان. كنت أدعوها «العبدة» بحبّ واحترام كاملين. لكن، حين أتذكّر ذلك الآن، أشعر بخجل عميق.
Vlasnica prodavnice je najverovatnije bila žena iz Sudana, tamne kože – kao što su njeni sinovi. Njen suprug je bio Libanac iz Tripolija. U stvari, nije samo njena radnja ta koja nas je privlačila, već i cela njena porodica, koja je bila divna i ljubazna. Voleli smo prodavnicu i njene vlasnike, ali nismo zapamtili njeno ime, niti ime ikoga iz porodice čija je radnja bila u vlasništvu. Išli bismo tamo kao deca kad god smo imali dovoljno novca od našeg džeparca, i svaki put kada bi nas neko pitao: “Kuda idete?”, mi bismo samo odgovorili: “Kod ropkinje”. I na našem putu nazad noseći veliku kutiju punu stvari, takođe bismo govorili ljudima: “Ovo je od ropkinje”. Ona nas je volela, i iako smo bili stari skoro 10 godina, nazivala nas je “svojim klijentima”. U to vreme nisam osetio ništa loše u tome što sam je zvao “ropkinja”, jer sam je zvao tako na veoma uvažen i ljubazan način. Ali sada, stidim se svaki put kada se setim kako smo je zvali

Teško je ograničiti pitanje diskriminacije na osnovu boje kože samo na arapski svet. Ovde je normalno da za skoro svaki region ismevate deo sopstvenog naroda. U Egiptu, ljudi ismevaju one koji dolaze iz gornjeg Egipta, mesta “Se'ed”. U Libanu i Siriji, vic je o onima koji dolaze iz grada “Homs”. A evo marokanskog sveštenika koji je propovedao protiv proslave Yennayer/Amazigh Nove godine. Sveštenik se nije zaustavio samo na proslavama nove godine, već je takođe propovedao protiv upotrebe Berbet/Tamazight jezika i nazivao je berberski narod izdajnicima koji rade u korist Izraela i Cionizma [Ar]. Na kraju, šala je ponekad međunarodna, kao što je slučaj gde se u nekoliko egipatskih filmova rugalo jemenskom ili filipinskom narodu.  [Ar]

Započnite razgovor

Molimo Vas da se Prijavite se »

Pravila korišćenja

  • Svi komentari se pregledaju. Pošaljite komentar samo jednom jer bi u suprotnom mogao biti prepoznat kao spam.
  • Molimo Vas da se prema drugima odnosite sa poštovanjem. Komentari koji sadrže govor mržnje, nepristojne izreke i lične uvrede neće biti objavljeni.