- Global Voices na srpskom - https://sr.globalvoices.org -

Alžir: Alžirci pozdravili hrabrost tuniškog naroda

Kategorije: Alžir, Tunis, Građanski mediji, Omladina, Politika, Protesti

[1]

Alžir, posle Tunisa? Foto Flickr od anw-fr, pod licencom CC BY

Svi Alžirci su pozdravili pokret otpora Tunišana koji su „srušili“ despota Zain El Abidid Ben Alija [2] posle 23 godine neosporavane vladavine. Na  forumima, blogovima i Facebook-u Alžirci nisu mogli da pronađu reči da pozdrave  hrabrost Tunišana koji su sproveli revoluciju nateravši predsednika da je napusti. 

Na blogu Mots de Tête, bloger R.Z  [FR] je odao priznanje Tunišanima [3][FR] za njihovu veliku mobilizaciju. U članku pod naslovom “Nafta ili sloboda? – Tunišani su izabrali!” (provokativan naslov u vezi sa poslednjim događajima povodom protesta u Alžiru čija vlada je uspešno umirila revolt omladine pričom o rastu cena nafte i šećera), R.Z je pisao: 

Qui peut rester insensible à ce qui vient de se produire en Tunisie ? Le peuple tunisien, par sa mobilisation  pacifique et sa détermination arrache sa liberté. Mieux encore, à contraindre le dictateur Ben Ali à quitter le pouvoir. Pis encore et humiliant pour lui : à  fuir son pays penaud. Honni et vomi, le tyran sort par la petite trappe de l'Histoire. Il aurait pu se retirer autrement, «dignement». Cependant sa soif inextinguible du pouvoir, l'en a empêché. Manifestement, la dignité n'est pas l'apanage des dictateurs. 

Ko može ostati ravnodušan prema onome što se upravo dogodilo u Tunisu? Tuniški narod, sa njegovom mirnom mobilizacijom   i odlučnošću, zgrabio je slobodu. Još bolje, oni su primorali diktatora Ben Alija da se povuče. Još gore i ponižavajuće za njega, primorali su ga da napusti zemlju. Ispsovan i izgrđen,   tiranin je prošao kroz mala vrata istorije. Drugačije je mogao otići u penziju, sa dostojanstvom. Međutim, njegova neutoljiva žeđ za vlašću je to sprečila. Jasno, dostojanstvo nije odlika diktatora. 

Prema ovom blogeru: 

Les peuples opprimés ont leurs raisons que leurs dirigeants n'ont pas. Soif de liberté, la rue, elle, avait tout  compris. Elle avait compris que c'était le début de la fin d'une oligarchie. Même son soutien le plus fort, celui de son ami Sarkozy, n'a pas accouru à son secours. Ben Ali a compris, mais tardivement. La messe était dite. 

Ugnjetavan narod ima svoje razloge koje njihove vođe nemaju. Žeđ za slobodom, ulicom, razumela je sve. Ona je razumela da je to početak kraja jedne oligarhije. Čak njegova najveća podrška, njegov prijatelj Sarkozi, nije stigao da mu pomogne. Ben Ali je razumeo, ali je bilo suviše kasno. Masa je progovorila.

“Ko je sledeći?” To je pitanje koje je postavio drugi alžirski bloger, Fragments, posle  najave Ben Alijevog odlaska [4][FR].

Si l’information du départ définitif du président tunisien, Ben Ali, venait à se confirmer, ce serait une grande étape de franchie pour l’instauration d’un véritable État démocratique en Tunisie. Même si tout reste à faire, il faut se réjouir de cet élan d’espoir né après des années de musellement et de répression. 

Ako je informacija o definitivnom odlasku tuniškog predsednika potvrđena, to bi bio veliki korak napred ka uspostavljanju istinske demokratske države Tunis. Čak ako postoji mnogo toga što bi trebalo da se uradi, moramo se radovati ovom impulsu nade, rođenju posle toliko godina represije i ćutanja.

On zaključuje ovim pitanjem: 

Le départ précipité de Zine El Abidine Ben Ali fera-t-il des émules du côté d’ElMouradia (siège de la présidence de la République algérienne) ? En d'autres termes, notre tour viendra-t-il un jour ? 

Hoće li ovaj iznenadni odlazak Zain El Abidin Ben Alija biti prenet na ovu stranu ElMouradia (sediše predsednika Republike Alžir)? Drugim rečima, hoće li jednog dana doći preokret i kod nas?

Komentarišući odlazak tuniškog despota [5][FR], na internetu jedan Alžirac u forum diskusiji je uporedio Ben Alija sa jednim pacovom pre nego sa jednim liderom. 

En préférant quitter le navire en pleine bourrasque, l'ex-président Ben Ali s'est donné (pour la postérité des poubelles de l'histoire) l'image d'un rat que celle d'un vrai commandant assumant ses responsabilités à savoir mener à bon port son navire avant de le quitter. 

U preferiranju da skoči sa broda tokom snažnog olujnog vetra, bivši predsednik Ben Ali više izgleda kao ( potomak prašnjavog podruma istorije)pacov nego  istinski komandantv koji preuzima odgovornost da preveze svoj brod bezbedno do luke.

On je dodao: 

Honteux destin pour un voleur , un criminel …..parmi tant d'autres de ses collèges
arabes et Africains. 

Sramna sudbina za jednog lopova, kriminalca…među mnogim od njegovih arapskih i afričkih kolega.

U članku pod naslovom “Tunis-Alžir: sličnosti” [EN] objavljenom na njegovom blogu [6], [FR], alžirski pisac Makhlouf Bouaich sa trunkom pesimizma pronalazi sličnosti između događaja koji su se desili u Tunisu i onih koje je Alžir doživeo u krvavim pobunama u oktobru 1988.

Nous assisterons à un ‘retour à la légalité’ (en Tunisie), à un ‘retour au calme’, à des arrestations de hauts dignitaires, à des rendements de comptes, les islamistes qui (re) viendront au premier plan…Tout cela donnera, à coup sûr, un peu de répit au régime pour se reconstituer. Enfin, une certaine décennie à l’algérienne bis. 

Videćemo “povratak zakonitosti” (u Tunisu),  “hlađenje”, hapšenje visokih funkcionera, rast priliva na računima kod banaka  i islamiste koji će ponovo doći u prvi plan. Sve to će nesumljivo pružiti malo vremena, režimu da može da se rekonstruiše. Na kraju, krajeva decenija slična onoj koju je Alžir iskusio.