- Global Voices na srpskom - https://sr.globalvoices.org -

Dominikanska Republika: Smrt jednog izuzetnog ljudskog bića

Kategorije: Južna Amerika, Dominikanska Republika, Građanski mediji, Humor, Mediji i novinarstvo, Najnovije vesti, Umetnost i kultura

FRedi Beras Goiko. Ponovo objavljeno pod Licencom CC [1]

 

Fredi Beras Goiko

Slika ponovo objavljena pod Licencom CC.*

Osamnaesti novembar je bio tužan datum za Dominikance. Tog dana je ovaj svet napustio jedan od njihovih heroja koji je svoju popularnost stekao preko malog ekrana i pronikao u sve slojeve dominikanskog društva. Reč je o Frediju Berasu Goiku [2], izveštaču, televizijskom voditelju, animatoru, koji je poslednjih godina svog života preduzimao filantropske akcije, pomažući osobama sa oskudnim primanjima.

Poreklom je iz provincije El Seibo u Dominikanskoj Republici i humor je od samih početaka u medijima bio deo njega, počevši kao komičar koji pripoveda i iznova stvara likove i prizore lokalnog folklora. Bio je ikona različitih generacija Kiskejanoca [3], učestvujući u reklamama i u ozloglašenoj i šarenolikoj emisijiDebeli nedelje,koja je bila njegov glavni projekat više od 30 godina i svojevremeno uspela da postane jedna od najgledanijih emisija u Republici. Tokom svoje dugačke karijere u medijima, započeo je i neke druge projekte (emisije sa intervjuima, noćne tok šoue, kao i radijske emisije u različito vreme).

Revolucionar od rane mladosti, tokom Aprilske revolucije iz 1965. [4], jedan dvadesetpetogodišnji Beras Goiko je uzimao u ruke mikrofon Radija Santo Domingo (današnja Državna korporacija Radija i Televizije [5]) i obaveštavao građane o dešavanjima u svakom sektoru glavnog grada, koji je tada bio pod napadom i invazijom stranih sila. U dokumentarcu Aprilski rat, reditelja Renea Fortunatoa, postoji jedan spaseni snimak sa glasom i slikama preminulog izveštača:


Njegov odnos prema politici, građanska sigurnost i slične teme, išle su ruku uz ruku sa njegovom umetničkom karijerom. Od tada je Fredi postao strastveni branilac interesa zemlje, a poslednjih godina, i kritičar dominikanskih političara u vođenju nacije. Hiljade snimaka [6] na sajtovima kao što je Jutjub, ne samo da pokazuje eklektičnu stranu dominikanskog humora, već i odnos prema socijalnim pitanjima i interesu za ono što je dominikansko. Godine 2008., kada je delikvancija u zemlji postala kritična, Beras je dao jednu izjavu [7] koja je odjeknula u medijima.

Fredi je bio deo generacije komičara koja je slavu stekla zajedno. Kukin Viktorija, Felipe Polanko (Boruga), Milton Pelaes, Luisito Marti, Nani Penja, Hulio Sesar Matijas, Sesilija Garsija, i mnogi drugi umetnici, od kojih mnogi i dalje zasmejavaju mnoge Dominikance i Dominikanke. Njihove komedije su bile i biće deo jedne generacije Dominikanaca. Ovaj snimak iz 1982. pokazuje ismevanje ekonomske, politčke i socijalne situacije od strane nepoznate osobe sa ulice, kojeg glumi Kukin Viktorija, dok ga snimaju kamere emisije Šou u podne. To je još jedna popularna emisija koja se i dalje emituje:

Od noći 17. novembra, poznate ličnosti, opšta javnost i mediji su koristili društvene mreže za razmenjivanje poslednjih detalja o zdravstvenom stanju Berasa Goika. Njegovo zdravlje je postalo kritično još pre tri godine, kada mu je dijagnostikovan rak želuca. Kako je potvrđeno [8] u blogu Kristal i kolores [8] njegovo zdravlje se pogoršalo poslednjih nedelja, kada je prebačen u Sjedinjene države na lečenje. U zoru 18. novembra, Fredijeva rodbina je putem Tvitera dala zvanično obaveštenje o njegovoj smrti. Njegov sin, Đankarlo Beras, daje komentar [9] povodom očeve smrt i zahvaljuje svima najbližima na podršci:

Sa velikim bolom objavljujem da je moj otac preminuo.Beskrajno sam zahvalan svima na njihovoj solidarnosti ovih dana. Neka mu je laka zemlja!!

Sa velikim bolom objavljujem da je moj otac preminuo. Beskrajno sam zahvalan svima na njihovoj solidarnosti ovih dana.  Neka mu je laka zemlja!!

Istog trenutka su počele da pristižu poruke podrške porodici Beras Goiko. Neki novinari kao što je Roberto Kavada su se ograničili samo na informisanje [10] o smrti. Jaki Nunjes, jedan od njegovih nećaka, je u jednom dahu podelio nekoliko emotivnih reči [11]:

Mi tío no ha muerto. Se ha mudado al cielo a seguir ayudando a quienes más lo necesitan. Paz a los restos del otro padre que me dio la vida.

Moj ujak nije umro. Preselio se na nebo da nastavi da pomaže onima kojima je to potrebno. Neka je laka zemlja drugom ocu koji mi je dao život.

Umetnici i javne ličnosti kao što su Kinito Mendes [11] i Toni Dandrades [12] su se udružili u lančane poruke, od 140 karaktera. Takođe, Pelegrin Kastiljo, poznati dominikanski poslanik [13], je ponudio [14] svoju podršku putem poznate društvene platforme:

Ángeles y santos, tambien San Pedro, reirán con su compañía. Nos hará falta su presencia corporal, pero su espíritu y ejemplo nos inspirará.

Anđeli i sveci, kao i sv. Petar, smejaće se u njegovom društvu. Nedostajaće nam telesno prisustvo, ali će nas inspirisati njegov duh i primer koji nam je pružio.

Meksička glumica Anhelika Vale je takođe [15] upotrebila mikroblogovanje da izrazi saučešće Dominikancima. Napisala je [15]: “Moje duboko saučešće za Dominikansku Republiku zbog ovog velikog gubitka… Samo hrabro i sa mnogo ljubavi! Poljupci.”

Sa ovim, fenomen je postao glavna tema [16] na svetskom nivou uz pomoć Tvitera, a ime Fredija Berasa je postalo ključna reč za pregled poruka. Novinarka Jolanda Martines, koja je u državi poznata unutar sveta komunikacija, motiviše i ohrabruje svoje pristalice na Tviteru da ostavljaju pozitivne poruke o putanji Don Fredija:

Šta mislite da napravimo jednostavno odavanje počasti? Setimo se njegovih nestašnih društvenih akcija jednim HT

Šta mislite da napravimo jednostavno odavanje počasti? Setimo se njegovih nestašnih društvenih akcija jednim HT

Blogovi i sredstva za komunikaciju su istog časa informaciju raspršili kao vatromet. Remolača.net [17] je napravio čitulju [18]. Dnevni list Diario Libre piše jedan duži članak [19] o dostignućima Berasa Goika tokom njegovog života. Jedan veoma posećen humoristički blog Esomismo.com [20] prenosi [21] osećanja oproštaja koje je bolno za Dominikance.

Don Fredi, kako su ga mnogi zvali, je poslednjih meseci svog života isprobao društvene mreže. Napravio je nalog i na Tviteru [22], koji je pratilo više od 18 000 osoba. Njegove dovitljive, kritične i prilično emotivne poruke su ostale kao sećanje za mnoge njegove sledbenike. Te poruke ponovo prenose, odajući time posthumnu počat nekome koga smatraju najreprezentativnijim Dominikancem svih vremena. Ovo je bila jedna od njegovih poslednjih poruka:

Prijatelji, vidimo se kasnije.Želim malo da posedim i popričam sa svojim roditeljima na groblju. To mi daje utehu i osećam njihovu blizinu. Čekaju me.

Prijatelji, vidimo se kasnije. Želim malo da posedim i popričam sa svojim roditeljima na groblju. To mi daje utehu i osećam njihovu blizinu. Čekaju me.

Na kraju, oduvek je želeo da ga pamte sa radošću.

Slika ponovo objavljena pod Licencom CC R-CI-3.0.