- Global Voices na srpskom - https://sr.globalvoices.org -

Japan: zemlja u kojoj je godišnji odmor tabu tema

Kategorije: Japan, Rad

Izležavati se na plaži pod suncobranom, biti turista i bazati ulicama nepoznatog grada sa turističkim vodičem u ruci ili se samo opuštati kod kuće i uživati u slobodnom vremenu. Možda to jesu uobičajeni načini provođenja godišnjeg odmora, no, mnogi Japanci odriču se svega ovoga svake godine ne bi li što manje dana izostali sa posla.

Prema istraživanju koje je obavila Expedia Japan, a koje ispituje situaciju „Lišavanja godišnjeg odmora” [1] [ja] u 11 razvijenih zemalja, japanski radnici u proseku uzimaju samo 7,9 dana odmora godišnje. Japan, sa prosečno 15 dozvoljenih dana plaćenog odsustva godišnje, zemlja je sa najmanjim brojem plaćenih neradnih dana nakon SAD. Međutim, na prvom je mestu po neiskorišćenim danima odmora.

Kao razlozi, između ostalog navode se pritisak i uznemirenost zbog ekonomske krize, kao i radna sredina u kojoj je malo onih koji se usuđuju da izostanu sa posla ne bi li izbegli „da opterećuju svoje kolege” nagomilavajući im posao.

null

Predlog za izmenu zastarele poruke "Nisam u kancelariji", Luis Gosalbez. CC Licenca

Anonimni biznismen iz Hatanalaba podelio je svoje iskustvo [2] [ja] nadređenog sa ovlašćenjem da odobri godišnji odmor svojim mlađim kolegama. Od izvršnih direktora, pa sve do načelnika manjih sektora, niko ne želi da preuzme odgovornost i kaže „da” kolegi koji pita da iskoristi svoje dane odmora koji mu po ugovoru pripadaju. Starije kolege ne idu na odmor, pa tako to ne rade ni novi radnici. To je praksa!

入社して半年ばかりたった男の子が、「来月友達と旅行行くんで1週間休んでもいいですか?」とかいってきた。
急にそんなこと言い出したから「ちょっと、さすがに一週間は無理でしょ」って注意したら、酷く怯えたような、物悲しいような恐ろしい顔で私のこと見てたけど、今考えるもっととソフトな言い方すればよかった。
とくに立て込んだ予定も入ってなかったから休ませてあげたい気持ちもないことはなかったけど、そんな習慣はなく、そもそもだれも有給休暇を消費しない社内環境で、上司や他の同僚が聞き耳立ててる状況ではやっぱり無理だよ。そんな恐い顔しないでよ。
あっても使えなくてさらにへんな罪悪感を植えつけるような制度なら最初から無くなって欲しいよ。

Momak koji nam se priključio pre tek 6 meseci pitao me je: „Želeo bih da sledećeg meseca putujem sa prijateljima, mogu li da dobijem nedelju dana odmora?”
“Nedelju dana! Pa to nije izvodljivo, morate razumeti!” rekao sam, jer je njegovo pitanje došlo iznenada. Pogledao me je tužnog i uplašenog lica. Trebalo je da nastupim mekše. […] Nije da je bilo nekih posebnih planova koji bi predstavljali smetnju i nije da nisam hteo da mu odobrim odmor, ali to jednostavno nije praksa u našoj firmi. Pre svega, okruženje u našoj firmi je takvo da niko ne iskoristi svoje dane odmora u potpunosti. Takođe, nadređeni i druge kolege su nas slušali. Nikako nisam mogao da mu odobrim. Nemojte praviti takav izraz lica…
Imamo sistem koji omogućava plaćeni odmor koji niko ne koristi i koji uliva osećaj krivice povrh svega. Bolje bi bilo da nemamo nikakav sistem.

Druga nedavna studija [3] o lišavanju godišnjeg odmora koju su sproveli Ipsos i Reuters u 24 zemlje širom sveta otkrila je da samo 33% japanskih radnika bira da iskoristi svoja prava. Francuska je bila na prvom mestu sa 89%.

Sasa, biznismen, priznaje [4][ja] da bi i u njegovom preduzeću ljudi dvaput razmislili pre nego što pitaju da uzmu godišnji odmor jer bi tako postali omraženi među kolegama.

sasaの周りでも有給なんて、あってないようなもの。取れない風潮がある。
残業しないで帰ろうとすると、えっ?まさか帰るわけじゃないよね?という雰囲気で言葉をかけられる。

Plaćeni odmor u mojoj okolini takođe je nešto što postoji, ali samo u teoriji. Generalna klima je takva da ga ne možete zapravo iskoristiti.
Čak i ako probate da odete sa posla na kraju normalnog radnog vremena, a da ne radite prekovremeno, obratiće vam se optuženičkim tonom „Šta? Nije valjda da već ideš kući?”

Nedostatak zakonskih odredbi koje regulišu bolovanje [5]primorava mnoge japanske radnike da koriste svoj plaćeni godišnji odmor kada se razbole. Ovo je takođe jedan od razloga zbog kojeg mnogi radije ne koriste sve svoje dane odmora akumulirane iz straha da ih neće imati u slučaju da ne mogu da rade usled zdravstvenih problema.

H.N., japanski ekspatriota koji vodi blog eksplicitno nazvan kusoshigoto „truli posao”, nema milosti za japanski sistem rada i zapošljavanja i kritikuje ga [6] [ja] i zbog nedostatka zakonskih odredbi i zbog ulivanja osećaja krivice i društvenog pritiska.

正直、sick leave(病欠給)がない国ってのは聞いた事がない。特に日本は先進国、経済大国wとか言っておきながらsick leave(病欠給)すら定められてなくて、病気で休んだら有給が削られるなんてエグ過ぎるだろ? これはクソ会社の問題って言うより傲慢な国の問題かもな。仕事絡みのストレスでウツ病なったり、過労死や過労自殺など世界でも類を見ないような社会問題が頻発してるのに見ないふり、聞こえないふりか? 連日終電ギリギリまで働かせておいて「体調管理も仕事のうちw」って言ってるのと同じレベルでクソだな。

Da budem iskren, nikad nisam čuo za zemlju u kojoj nema bolovanja! Naime, Japan koji se toliko hvališe da je razvijena zemlja i jedna od najvećih ekonomskih sila, nema zakone koji bi regulisali takvo pravo. Ako ne odete na posao zato što ste bolesni, oduzeće vam dane od godišnjeg odmora. Zar to nije strahovito? Ovo uopšte nije problem neke pojedinačne trule kompanije, ovo je problem jedne arogantne kulture poslovanja na nivou cele zemlje.
Da li se prave da društveni problemi proizašli iz radnih uslova, kao što su depresija izazvana stresom ili smrtni i slučajevi samoubistava usled prekomernog rada (nešto što je u drugim zemljama nečuveno) ne postoje? Oni rukovodioci koji teraju ljude da rade dok jedva uspeju da uhvate poslednji voz kući i opet imaju obraza da kažu „zdravstvena kontrola ulazi u radno vreme” su svi deo problema ovog trulog sistema.

H.N. potom nastavlja svoju polemiku i preispituje [7][ja] japansku radnu etiku.

本来、仕事は生活するための手段に過ぎないのに、日本ではいつの間にか仕事自体が目的になってしまっているんだよな。諸外国では当たり前のwork to live(生きるために働く)の価値観が、live to work(働くために生きる)にすり替わってるんだから。

Iako je rad oduvek bio sredstvo preživljavanja, Japanci sada vide rad tako da on sam sebi predstavlja svrhu. Dok u svim ostalim zemljama ljudi „rade da bi živeli”, u Japanu su vrednosti dijametralno suprotne – oni „žive da bi radili”.