- Global Voices na srpskom - https://sr.globalvoices.org -

Japan: Nećemo zaboraviti Hirošimu i Nagasaki

Kategorije: Japan, Građanski mediji, Istorija, Katastrofe, Ljudska prava, Međunarodni odnosi, Ratovi i sukobi

Američke snage su 6. i 9. avgusta pre 64 godine bacile atomske bombe na Hirošimu i Nagasaki [1]. Umrlo je više od 200,000 ljudi, i svake godine održavaju se ceremonije kao sećanje na ove žrtve, ali i da se podseti na užase rata i korišćenja nuklearnog oružja.

Japanski blogeri razmišljaju o istoriji svoje zemlje i o značenju ove godišnjice.

Atomic Bomb Dome in Hiroshima. By Flickr user kamoda [2]

Atomic Bomb Dome in Hiroshima. By Flickr user kamoda

 

touhen 03 iz Hirošime, iznosi [3]  priču o zgradi (na slici gore) koja je sada simbol A-bombe, zajedno sa onim čega se seća u vezi toga.

戦前の産業奨励館は大正15年に建てられた、とてもお洒落な建物だったようです。原爆ドームと呼ばれるようになった今でも、よく見ると美しい装飾が、あちこちに残っています。

Industrijska Promotivna Hala je izgrađena pre rata, u 15-oj godini Taisho Ere [1933], i izgleda da je to bila jedna veoma lepa zgrada.
Sada se zove Kupola atomske bombe i još uvek se mogu videti neki od najlepših ukrasa na fasadi.

今年も8月6日がやってきました。広島に原爆が落とされた日です。当時、広島市の周辺部、矢野町に住んでいた母は小学生で、校庭で朝礼中でした。大地が一瞬白く透けて見え、町内の自宅近くに爆弾が落ちたと思ったそうです。祖母は同じ町内の海岸で塩作りをしていました。すぐ近くに敵機が来たと思い、曾祖母と手を取り合って夢中で逃げたそうです。そのうち広島市内と隣接した安芸郡府中町の東洋工業(現在のマツダ株式会社)に爆弾が落ちたという噂が流れ、それなら親戚を助けに行かなければという話をしているうちに、東洋工業ではない、広島市内は火の海だという情報が入り、被爆した人達が次々と運ばれて来るようになり、祖母は看護にかり出されたといいます。

Svanuo je 6. avgust ove godine – godišnjica kada je atomska bomba bačena na Hirošimu.
U to vreme, moja majka je živela u Yano-Cho, predgrađe Hirošime, bila je učenica osnovne škole i vršili su jutarnji pozdrav u školskom dvorištu. Rekla mi je da je vazduh bio providno bele boje i bila je ubeđena da je bomba pala blizu njene kuće. Moja baka je radila pored mora, kao radnik Solane. Pomislila je da je neprijatelj stigao, uhvatila je moju prabaku za ruku i brzo su otrčale. U međuvremenu se pročulo da je bomba pala na ono što je u to vreme bila Toyo Fabrika (sada Mastuda Inc.) u obližnjem selu Akigun Fuchu. Međutim kada su pomislili da bi trebalo da odu da pomognu rođacima, svi su pričali o tome kako je Hirošima u vatrenom plamenu. Počele su da pristižu žrtve, jedna za drugom, i moja baka je pozvana da pomogne kao bolničarka.

 

あの日、8月6日の午前中数時間の経緯を私は繰り返し聞いて育ちました。バスに乗れば、「もうこのあたりだと、大部分の人が死んだ」とか、あの日のことを祖母から聞いたものです。爆心地へ向かうバスの中で聞くと印象が強くて、私は子供の頃ずっと、市内へ向かうバスに乗るたび、生きて帰れない範囲に入ったなと頭の隅で思いましたし、帰りは府中町を通過する頃から微かにホッとする妙な感覚を持っていました。身近な被爆体験、あるいはその周辺の体験はざらにありましたし、学校では昼休みに原爆の体験記が校内放送されていました。昭和40~50年代、広島では原爆が昨日のことのように存在していました。

Odrasla sam slušajući priče o tom jutru 6. avgusta. Svaki put kada krenem na autobus setim se kako mi je baka govorila: ‘Pogledaj, tamo je jako, jako puno ljudi poginulo.’
Slušala sam ovakve priče u autobusu dok sam se vozila do mesta gde je bomba bačena, i te priče su ostavile veliki uticaj na mene. Dok sam bila dete, svaki put kada sam bila u tom autobusu koji ide u centar grada, negde u sebi sam mislila: ‘Upravo sam ušla u onaj deo grada odakle se ne možeš vratiti živ’, a na povratku, nakon što prođemo Fuchu-cho, osećala sam određeno olakšanje.
Izbliza sam iskusila šta znači biti žrtva atomskog bombardovanja, a i čula sam o tome mnogo puta, čak i u školi za vreme odmora za ručak. Dnevnik o iskustavima A-Bombe je emitovan 60-ih i 70-ih godina, i u Hirošimi je bacanje atomske bombe obeleženo kao da se dogodilo juče.

Bloger na ocntoday podseća [4]  [ja] na jedan od najpopularnijih radova koji govori o tom tragičnom događaju: Hadashi no Gen [Barefoot Gen [5]] postavio Keiji Nakazawa (Ovde [6]  se nalazi crtani film [en])

Na dan godišnjice atomske bombe, Japanski pevač Masaharu Fukuyama (福山 雅治) je za vreme svog radio programa javno priznao, po prvi put, da je sin dvoje ljudi koji su preživeli A-bombu. Ovo je mnoge navelo na razmišljanje o dugogodišnjoj društvenoj diskriminaciji koju su žrtve A-bombe (被爆者 hibakusha) i njihovi rođaci morali da podnose i koje su onemogućile mlađe generacije hibakusha da kažu istinu o prošlosti svojih porodica.
Sledi blogerov svedok [7].

また、被爆2世、被爆3世であることをずっと言えなかった人もいるだろう。ただし私もそうだったのだが、この発言が大きく報じられたことに違和感を感じたのもある。被爆した方への差別があるという認識はこの広島都市圏には今はないし、少なくとも広島市近傍ではそのような選別は無意味であると考える。今、もしあればそれはただひたすらに悲しい。ただし、被爆が元で健康を害された方が結果的に被爆による健康被害を元に社会から疎んじられたと言うことは正直あるのだろう。被爆者への偏見や、同じ日本人の中でも感じ方に温度差があるなら残念である。

Sigurno da postoji još dosta ljudi koji nisu priznali da su potomci žrtava A-bombe. Tako je bilo i sa mnom i kada sam čuo da se nešto tako javno objavilo, osećao sam se nezgodno. Danas nema diskriminacije protiv onih koji su preživeli A-bombu u području Hirošime i u takvom susedstvu takva diskriminacija bi bila beznačajna. Ukoliko nešto slično tome još uvek postoji, onda je to zaista tužno.
Međutim, istina je da su ljudi koji su imali ozbiljnih zdravstvenih problema zbog izloženosti radijaciji držani daleko od društva zbog povreda kao rezultat bombardovanja. Nažalost još uvek postoje predrasude prema preživelima i različito se ljudi odnose prema njima u Japanskoj populaciji.

 

核爆弾による被曝では、直接的な外傷のみならず、深刻な外傷が見られなくても脱毛、出血、下痢や嘔吐、慢性白血病、甲状腺がんなど発症する割合が高くなるといわれ、これを原爆症という。被爆者の子は「被爆2世」、その孫は「被爆3世」と呼ばれるが、遺伝的健康障害が現れやすいと言われているもののでも科学的な立証はされていないし、追跡調査も実施中じょうたいらしい。そもそも、これ以前に症例があったとは思えず、原爆症によるメカニズムがわからない時代は、相当これらの誤解などは在ったと思う。

Izloženost radijaciji atomske bombe prouzrokuje ne samo direktne spoljašnje povrede nego i ozbiljne unutrašnje ozlede koje za rezultat imaju gubitak kose, krvarenje, proliv i povraćanje, hroničnu leukemiju, i mogućnost nastanka raka štitnjače. Ukratko, to prouzrokuje bolest radijacije.
Sinovi onih koji su preživeli A-bombu se nazivaju ‘druga generacija hibakusha‘, a njihova deca ‘treća generacija hibakusha‘. Iako se kaže da je kod njih veća verovatnoća za ugroženost genetskog zdravlja, to još nije naučno dokazano i još uvek se radi ispitivanje povodom svega toga. Pošto ovakvih slučajeva nije bilo u prošlosti, nemogućnost potpunog razumevanja mehanizma bolesti radijacije dovela je do nesporazuma.

 

The Maiden of Peace, in Nagasaki. By Flickr user Kamoda. [1]

The Maiden of Peace, in Nagasaki. By Flickr user Kamoda.

Mnogi ljudi u Japanu koji su svesni iskustava u vezi bombardovanja, podržavaju anti-nuklearne mere vlade. Nedavna vest  [8] da je Japan u prošlosti dozvoljavao prenošenje Američkog nuklearnog oružja u zemlji je izazvalo ogorčenje kod onih koji poštuju trostruko anti-nuklearno načelo usvojeno kao rezolucija '60-ih.

Bloger na Canada de Nihongo upire prstom  [9] na dvostruki odnos nekih političara prema poziciji Japana kao zemlji koja nema nuklearno naoružanje.

日本には非核三原則があり、核兵器を「持たず、作らず、持ち込ませず」と決められている。現在の日本は核兵器を保有していないと信じられているが、法制化されていないため、1年以内に保持国になるのではないかとも言われている。過去、空母ミッドウェーなどの米軍の艦隊によって日本国内の米軍基地の港に持ち込まれたとの疑惑もある。秘密裏に米軍による核の持ち込みを日本政府が許可しているという噂も絶えない。

非核三原則についての考え方も、麻生バカ太郎首相と鳩山代表の間には大きな違いがある。麻生は外務大臣のときにも、日本は核を持つべきだと発言した中川昭一の発言を擁護して、野党から外相としての不信任決議案を提出されたことがある。つまり、非核三原則については否定的な考えを持っているように思える。

U Japanu tri anti-nuklearna načela koja vladaju su: ‘da se ne poseduje i proizvodi nuklearno naoružanje, i da se ne dozvoli njihovo uvođenje’. Danas vlada mišljenje da Japan nema nuklearnog oružja ali pošto ne postoji nikakav određeni zakon u tome smislu, neki kažu da u roku od godinu dana Japan može postati zemlja sa nuklearnim oružjem
Postoji sumnja, u stvari, da je u prošlosti jedan nosač aviona Američke Mornarice preneo [nuklearno oružje] u zemlju, u one luke gde se nalaze vojne baze. Prema toj glasini, Japanska vlada je dozvolila Američkim silama da tajno unesu nuklearno oružje.
Isto tako, u vezi sa anti-nuklearnim načelom, postoji velika razlika u mišljenjima Premijera Idio-Taro Aso-a i lidera opzicije Hatoyama-e. Kada je bio Ministar Spoljnih Poslova, Aso je branio gledište Shoichi Nakagawa-e kada je izjavio da bi ‘Japan trebao posedovati nuklearno oružje’. Ovo je razlog što mu je opoziciona partija izglasala nepoverenje kao Ministru Spoljnih Poslova. Drugim rečima, izgleda da on ne ceni značenje trostrukog anti-nuklearnog načela.

Kako Hiroseto izveštava [10], u ovogodišnjoj Deklaraciji Mira [11] [ja] g. Akiba, gradonačelnik Hirošime je podržao Obamu, aludirajući na govor Predsednika SAD-a kada je, u aprilu, izjavio da bi Sjedinjene Države ‘poduzele značajne korake ka svetu bez nuklearnog oružja’. Slede poslednje rečenice te Deklaracije. (na vebsajtu Chugoku Shimbun-a nalazi se kompletna prevedena verzija [12])

Mi posedujemo moć. Mi posedujemo odgovornost. I mi smo Obamavećina. Zajedno možemo oboriti nuklearno oružje. Da, mi možemo.

Sa ciljem da se ‘postigne svet bez nuklearnog oružja’ do 2020 [13], Hirošima i Nagasaki su 2008 postali promoteri zajedničkog Hirošima Nagasaki Protokola [14] [15][en, pdf], koji je dopuna Ugovoru Protiv Širenja.