- Global Voices na srpskom - https://sr.globalvoices.org -

Antarktik: Južnoamerički blog sa najhladnijeg mesta na Zemlji

Kategorije: Južna Amerika, Čile, Peru, Urugvaj, Građanski mediji, Nauka, Okolina

Urednikova beleška: ovo je pvi od dva dela u kojima se mogu pročitati blogovi koje su na ili o Antarktiku napisali južnoamerikanci. 

Ledena okolina Antarkrtika [1]možda je poslednje mesto koje bi moglo privući blogere. Ipak, nekoliko južnoamerikanaca je zainteresovano da podele njihova iskustva putujući ili radeći na ovom nenaseljenom kontinentu. Neki rade direktno sa Antarktika postavljajući fotografije i video zapise, pomažući tako čitaocima da osete kako je to biti daleko od svog doma, dok drugi čekaju da se vrate na južnoamerički kontinent i postave lične i grupne blogove. 

Nekoliko zemalja se dobro predstavilo u antarktičkoj blogosferi. čile, u dodatku web sajta nacionalnog Instituta za Antarktik [es], [2]objavljuje informacije preko bloga Antarctic Air Base President E. Frei M [es]. [3]Nažalost, taj blog ima samo jedan objavljen post koji je uglavnom posvećen radio komunikacijama. Roberto Bravo Vidal of Terra Australis Incognita [es] [4] posvećuje svoj blog vestima i reportažama o Antarktiku. 

Više od 20 godina peruanski Institut za Antarktik [es] [5]iz naučne baze Maču Pikču [6]predvodi istraživanje koje je predstavljeno [7] i na blogu Vida y Futuro [es] koji piše za novine El Comercio. Konačno, na svom ličnom blogu, peruanski režiser Humberto Saco objavljuje svoje dokumentarne filmove o prisustvu Perua na tom kontinentu [es]. [8]

Urugvaj ima mnogo više blogova posvećenih Antarktiku, uključujući jedan nazvan Antarktička osećanja [es] [9] koji objavljuje pesme o tom kontinentu i drugi nazvan Blog društva za Antarktik [es]. Nijedan ni drugi nisu napisani na “ledu” (kontinenta), nego su preuzeti od dve ekspedicije: Antarkos 23 [es] [10]  i Antarkos 25 [es]. [11]Tokom prve pomenute ekspedicije opisan je jedan zanimljiv fenomen [es] [12]nazvan “ledena prizma”: 

Fotografija Ledene Prizme [12]23, prikazana uz dozvolu.

En la noche del 5 de setiembre de 2007, tuvimos el privilegio de observar un Hidrometeoro poco común, llamado “Prisma de hielo”. Este fenómeno consiste en la precipitación de cristales de hielo que tienen forma de agujas, placas o columnas, normalmente muy tenues y que dan la sensación de estar en suspension en la atmósfera los cuales al observarlos sobre un foco de luz, producen reflejos como el que se aprecia en la foto. Estos cristales de hielo pueden caer de una nube o con una situación de cielo despejado y se producen a temperaturas inferiores a -10oC.

U noći 5. septembra 2007. godine, imali smo privilegiju da posmatramo jedan neobičan hidrometeor nazvan “ledena prizma”. Ovaj fenomen se sastoji od padavina ledenih kristala koji se pretvaraju u iglice kockice, stubiće, obično veoma lagane koje daju utisak prepuštenosti atmosferi. Kada ovo posmatrate na svetlosti sijalice, to proizvodi refleksiju koja se jedino može videti na fotografiji. Ovi ledeni kristali mogu padati iz oblaka ili u nekim slučajevima iz vedrog neba ukoliko je temperatura ispod -10oC.

U drugom blogu, Urugvajac Waldemar Fontes, opisuje kako je ekipa proslavila Božić [es] [13] u naučnoj bazi Artigas:

Fotografija večere za Božić [13] u Artigas Naučnoj Bazi, od Antarkos 25 prikazana uz dozvolu.

El 24 de diciembre de 2008, la dotación Antarkos 25, más un grupo de científicos alemanes y uruguayos, celebramos la Navidad en familia. Compartimos una cena con turrones, pan dulce y tortas alemanas y degustamos un delicioso lechón al horno. A las doce la noche, sin distinción de origen o nacionalidades, levantamos las copas y brindamos. Lo mejor de la velada, fue la llegada de Papá Noel, que viajando en la pala del tractor de la Base, llegó hasta nuestro comedor y uno a uno, fue entregando regalitos a quienes se habían portado bien.

Dana 24. decembra 2008, ekipa Antarkos 25, koja je više od grupe nemačkih i urugvajskih naučnika, proslavila je Božić kao porodica. Proveli smo veče uz tradicionalne bombone, nemačke kolače, i uživali u ukusu prasećeg pečenja. Ne obraćajui pažnju na poreklo i nacionalnost, u ponoć smo podigli čaše i nazdravili. Najbolji deo večeri je bio dolazak Deda Mraza, koji je, putujući po kiši na traktoru iz baze, stigao do naše trpezarije i jedan po jedan, počeo je da deli paketiće onima koji su bili dobri.

Drugi deo, koji će istaći argentinske blogere na Antarktiku, biće objavljen kasnije ove nedelje.